|
Velike i male sile
Pojava “otpisanog” komunizma i komunista
u svetskom ideološkom ratu (Rezolucija Saveta
Evrope o zločinima komunizma, Buš o Lenjinu i
komunizmu) baca više svetla i na agresivno
ponašanje SAD na Balkanu, posebno u Srbiji, državi u
kojoj su komunističke tradicije snažno prisutne u
svesti većine njenih građana. Činjenica da su SAD
neposredno angažovane na stvaranju nezavisne države
Kosovo , sa perspektivom da ga, kao Nemačka 1941,
prikljuce Albaniji, što je neprijateljski akt prema
Srbiji, zahteva kvalifikaciju SAD kao opasnost po
bezbednost naše države. I procenu njihovih i naših
ciljeva , mogućnosti i akcija u toj situaciji.
Posle
napada otetim avionima na Njujork i Vašington
11.septembra 2001.godine drastično se izmenio pojam
velike sile. Istovremeno, neke male zemlje i
politički pokreti, poput Čečenije i Al Kaide ,
postaju značajan međunarodni faktor. One su uzdrmale
svetske imperije kao Rusku federaciju i SAD,
naročito ovu drugu. Objavljujući svetski rat Al
Kaidi, SAD su priznale da imaju posla sa sebi
dostojnim protivnikom, imenujući ga kao islamski
ekstremizam, medjunarodni terorizam itd. Iako
formalno nepovezan, taj pokret obuhvata niz
nezavisnih i nesvrstanih zemalja odlučnih da jednom
za svagda ukinu neravnopravnost i eksploataciju
ljudi, nacija i rasa od strane bogate manjine.
Najveća snaga ovog pokreta je u samosvesti da je
zapadna demokratija laž i da samo silom mogu doći do
svojih prava.
Da su SAD ranjive i slabootporne na
agresiju da se zaključiti iz stalno prisutnog
paničnog straha od novih napada Al Kaide. Teško je
prihvatiti SAD kao “jedinu preostalu svetsku silu”
ako je, u vreme napada na Svetski trgovinski centar,
panika zavladala i u državnom vrhu, uključujući i
predsednika SAD! Posle uspešnih početnih vojnih
operacija u Avganistanu i Iraku nastupila je faza
gerilskog rata u kome su SAD inferiorne. Prirodne
katastrofe ( uragan Katrin i neke druge) otkrivaju
neorganizovanost države i totalno odsustvo
rukovođenja i ljudske solidarnosti u otklanjanju
posledica istih, ali i u preventivi. Nemoć da “
preostala supersila” pobedi “terorizam i islamski
ekstremizam” konstatovao je nedavno i Nacionalni
obavestajni savet SAD u dokumentu “ Kretanje u
globalnom terorizmu – implikacije na SAD” zaključkom
:” Islamski ekstremizam se ne povlači, vec
metastazira širom sveta”. Ideološki ograničen
američki um teško prihvata činjenicu da se ne radi
o “ terorizmi i ekstremizmu” već o milionima
nacionalno i socijalno ugnjetenih ljudi koji se bore
za svoja ljudska prava. To je klasni rat u koji
je Dz.Buš nedavno svrstao i komuniste, pomenuvši čak
i Lenjina!
Njihov protivnik (države Bušove “ osovine
zla” ) nisu više “obojeni” iz doba kolonizacije i
vremena koje opisuje Perl Bak. To su zemlje i narodi
sa razvijenom političkom svešću, naukom i
tehnologijom, uz to i bogate. Njihov moral daleko
prevazilazi odavno posustalo i umorno zapadno
društvo. Teško da bi ijedna zapadna zemlja mogla
tako precizno i odlučno izvesti operaciju napada na
Svetski trgovački centar. Sve to čini ih i vojnom
silom sa mogućnostima proizvodnje i oružja za
masovno uništavanje i njegovu primenu u
diverzantskom i gerilskom ratu protiv zapada, od
čega on najviše i strahuje, čak više nego od ruskih
projektila.
Srbija se , ne svojom voljom, našla u žiži
američkog interesa danas i jedan je od prioriteta
njene spoljne politike, ne toliko bitan za trenutnu
situaciju u svetu koliko za dugoročni razvoj
zapadnog društva. Srbija, kao i ostale nekadašnje
jugoslovenske republike, prete i dalje SAD
ideološkom destrukcijom . One su dokaz uspešnosti
komunizma na svim poljima ljudske delatnosti i
provokativan primer koji slede mnoge nerazvijene i
nesvrstane zemlje i danas . Na to podsećaju
Mendeline reči “ Svi smo mi Tito”. Jugoslovensko
“ne” (ne samo 1948) velikim silama odjekuje i danas
širom planete. Mnoge od malih zemalja, koje je
svojevremeno Jugoslavija materijalno i moralno
podržala u toku borbe za nacionalnu nezavisnost,
danas su najveća opasnost za bezbednost SAD. SAD
žele izbrisati jugoslovenski komunizam iz sećanja
današnjeg sveta i to po svaku cenu.
Jugoslavija se pokazala kao “tvrd orah”. Zato su
jedino na ovom prostoru podstakli građanski
nacionalni rat 1991.
Komunizam u Srbiji pokazao se najžilavijim. Ona je
još jedina nezavisna bivša jugosovenska republika
koja se opire EU I NATO, što je bila i Titova
politika.
Stevan
Mirković, predsednik UO "Centar
Tito"
Napomena urednika sajta: General Mirković, u
svom tekstu pominje i rezoluciju Saveta Evrope o
zločinima komunizma. U dnevnom listu "Politika",
27.1.2006. godine, tim povodom objavljen je članak
pod nazivom "Lov na veštice ili istinu".
Preneću iz njega, za sada, samo reakciju poznatog
grčkog kompozitora Mikisa Teodorakisa, inače
poslanika u navedenom parlamentu, koji je donošenje
ove rezolucije prokomentarisao sa:
"Neka se stide oni koji pokušavaju da preobrate
žrtve u dželate, heroje u kriminalce, a komuniste u
naciste". |